Nedavno je u Svetoj Mariji otkriven spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata iz Svete Marije Dragutinu Bariću i Dragutinu Poljaku. Po mišljenju mnogih, spomenik se odlikuje originalnim idejnim rješenjem, a djelo je domaćeg autora Franje Mustača Medarova, dizajnera, slikara i umjetnika. Svestran i samozatajan čovjek od kista i ideje ispričao je ukratko o svojim preokupacijama i ljubavi prema umjetnosti i duhovnosti.

KAKO JE DOŠLO DO TOGA DA JE IZRADA IDEJNOG RJEŠENJA POVJERENA VAMA?

 - Općina cijeni domaće umjetnike, a ja sam izradu idejnog rješenja ovog spomenika shvatio kao obavezu i istovremeno kao izazov. Naime, naš endemičan cvijet kockavica svojim šarama jako podsjeća na hrvatsku šahovnicu, tu je bila bit moje inspiracije. Prava je vrijednost svega što su za slobodu domovine pala dva domaća čovjeka i tome smo se poklonili. Spomenik je pun simbolike, prema idejnom rješenju izgradili su ga vrsni majstori. Moj put od ideje do čiste njezine realizacije trajao je šest mjeseci. Iako sam rješenje ponudio besplatno, čujem da sam ovih dana od strane Općinskog poglavarstva nagrađen za svoj rad s 5.000 kuna, i hvala im na tome.

DIZAJNER STE U ČAKOVEČKOM ČA-TEKSU CIJELI SVOJ RADNI VIJEK...

- Završio sam Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, smjer grafičkog dizajna. Čateks je mjesto na kojem sam gradio karijeru dizajnera tekstila punih 30 godina, znači cijeli svoj radni vijek. Volim svoj posao iako nije isto raditi dizajn tekstila nekad i sada. Sve se kompjutorizira, s jedne strane je tako lakše, brže i ekonomičnije. Uzimaju li nam kompjutori dio kreativnosti, o tom potom, treba se prilagođavati vremenu u kojem živimo i radimo.

KOD KUĆE STE IZ-GRADILI GALERIJU U KOJOJ SLIKATE...

- Moja galerija je moj zaseban svijet u kojem se najbolje snalazim. Tu provodim najviše vremena. Među slikama i stvarima koje volim. Što bi se dogodilo da mi uskrate moje slikanje? Ne znam, to se nikad nisam zapitao jer bez toga ne mogu zamisliti svoj život. Hiperaktivan sam. Član sam preloške LUDM-a i volim se družiti s umjetnicima. Međutim, nekako najbolje funkcioniram sam sa sobom. Galerija je inače otvorena za goste i znatiželjnike koji vole svijet slika...

HIPERAKTIVAN? ZNAČI, NE NEDOSTAJE INSPIRACIJE?

- Djeluje neobično kad netko kaže - čekam inspiraciju za svoj rad. Inspiracija ne pada s neba, ona je kod mene zapravo rezultat talenta i kontinuiranog rada, trenutak, svakim novim potezom kista otvaram novu mogućnost i otvaram joj vrata da naiđe, lovim je...

UZ POSAO I RAD U GALERIJI, IZA VAS JE U VRLO KRATKO VRIJEME NEKOLIKO IZLOŽBI. STIGNETE LI SVE?

- To su bili takvi dani, izložba za Veliku Gospu, pa na Danima ribe uz Dravu. Volim izlagati na domaćem terenu jer tad iz inozemstva dolaze ljudi koji se traže u onom vremenu u kojem su iz mjesta otišli, prisjećaju se mladosti, svoga doma i svih onih detalja koji ih vežu za njihove korijene. Upravo to mogu naći na mojim slikama. Dirljivo je to. Svaki čovjek pronalazi na platnu nešto svoje, a mene veseli što sam to znao prepoznati i sačuvati pokretom kista.

KOJI JE VAŠ ŽIVOTNI MOTO?

- Vrijeme koje živim ispunjeno je obavezama i umjetnošću do kraja. Sve se isprepliće, prožima. Moj životni moto je biti zadovoljan i sretan. Međutim, pitanje je što te može zadovoljiti i usrećiti. Isplati li se težiti velikim materijalnim stvarima i istovremeno biti svjestan da je život prolazan i da su materijalne stvari prolazne vrijednosti? Neprolazne vrijednosti su u duhovnom obliku. Moje zadovoljstvo je u unutarnjem promišljanju i duhovnosti. Težim unutarnjem miru i ravnoteži. To sam našao u onome što radim.

Preuzeto sa: međimurje.hr

Franjo Mustač:

fmustac.com