Prošlo je nekoliko mjeseci otkako je šira javnost čula za Carlu Belovari, mladu pjevačicu rodom iz Svete Marije. Sudjelovanje na RTL-ovom showu "Hrvatska traži zvijezdu" lansiralo ju je u pjevačku orbitu u kojoj se ona sasvim dobro snalazi, toliko dobro da je među kolegama i obožavateljima poznata i pod nadimkom “The Voice”. Nakon što je dogurala do samog finala HTZ-a, Carla je krajem godine objavila svoj prvi singl “Otići na vrijeme”, pjesmu koja  je pod snažnim utjecajem svjetske pop i soul produkcije te koja polako ali sigurno osvaja vrhove glazbenih top ljestvica u Hrvatskoj. I, što je još vrjednije, mlada međimurska studentica Filozofskog fakulteta za tu je pjesmu sama napisala stihove i glazbu te je djelomice sama i producirala. Nakon singla iduća dobra vijest je sudjelovanje na Dori 2010., tako će Carla u polufinalnoj večeri nastupiti s pjesmom “Sada osjećam to", čiju glazbu potpisuje Alan Crnković, a stihove Alen Orlić, dok aranžman radi njen suradnik Robert Funčić.

Kako je izgledalo ovo razdoblje nakon završetka showa 'Hrvatska traži zvijezdu' do danas? Kako se tvoj život promijenio?

Imam osjećaj kao da je prošlo ono preko dvije godine, a prošlo je tek nekoliko mjeseci. Puno toga se dogodilo u ovako kratkom periodu, puno sam proživjela. Na kraju krajeva, izdala sam i svoj prvi kantautorski singl, radim na albumu, idem na Doru ... Stvari se događaju nevjerojatnom brzinom, ali to sam htjela. Imam mogućnost živjeti glazbu i to mi je nevjerojatno.

U showu nisi pobijedila, ali nije ispalo loše. Veoma si blizu cilja, radiš na albumu, a možda su te čak i neke negativne strane zaobišle.

Smatram da se u životu uvijek sve dogodi onako kako treba biti. Vjerujem u sudbinu. Iako nisam pobijedila, dobila sam priliku dokazati se kakva sam i imam priliku svoju dušu pretočiti u glazbu. Svatko od nas tko je bio u showu to mu je bila odskočna daska, samo je treba znati iskoristiti. Ja se stvarno trudim i dajem sve od sebe.

Zadnje smo te mogli čuti u Centru za kulturu na dobrotvornom koncertu za malog Luku. Ondje si predstavila svoj prvi singl 'Otići na vrijeme'.

Za tu sam pjesmu napisala glazbu i tekst i sudjelovala sam u produkciji. Jako sam sretna što sam se upravo s tom pjesmom imala priliku predstaviti estradi. Pjesma je veoma osobna i to je moja 'bebica' od početka do kraja. Snimali smo i druge stvari, ali je na kraju odabir pao na ovu pjesmu, a ona je možda najbliže mom feelingu, odnosno izričaju koji nosim u sebi. Napravljena je u urbanoj produkciji, mješavina je soula, funka i popa. U pjesmi, inače,  govorim o lošoj ljubavi i pravom trenutku odustajanja.

Na hrvatskoj estradi nema baš puno kantautora.

Vjerojatno se ljudi ne usude ili ne vjeruju u sebe. Smatram da svatko tko se bavi glazbom ima tu glazbenu crtu u sebi i može napisati pjesmu. Valjda se oslanjaju na autorski rad drugih jer su tako sigurniji. Mi smo svi skupa skupili hrabrosti, Dallas je iza mene i nadamo se najboljem.

Namjeravaš li ostati u istom glazbenom izričaju?

Ne bih se željela trpati u neke ladice. Nisam glazbeni fašist i slušam sve, od sevdalinki do hard rocka. Slušam sve što mi se sviđa, što mi ima smisla i zbog čega se dobro osjećam. Glazba kao što je 'Otići na vrijeme' ono je što prirodno izlazi iz mene, ali ja volim eksperimentirati. Trenutno sam jako kreativna i nadam se da će moj album biti široka lepeza svega toga.

Ugovor si potpisala s Dallas Recordsom, kako ide ta suradnja? Kako napreduje album? I koliku uopće imaš autorsku slobodu u ovom projektu?

Jako me podupiru u autorskom radu. Stvarno sam sretna zbog toga i velika mi je čast što mi ljudi koji se razumiju u glazbu daju svoje povjerenje. Rekli su mi da podržavaju sve moje napore i da žele da se album temelji na mom autorskom radu. Ne odbijam pjevati tuđe pjesme ako mi se dopadnu i ako mi 'legnu', ali album će biti prvenstveno moj. Ja odlučujem što želim, a što ne želim.  

Tko ti pomaže u radu na albumu?

Za početak je sa mnom radio Robert Funčić, koji je izvrsni producent, aranžer i skladatelj. On je producirao Tinu Vukov i Xeniu. Jako mi je drago što je bio uz mene u ovim mojim prvim glazbenim koracima, što je imao strpljenja za mene, mladu i impulzivnu pjevačicu koja nema pojma ni o čemu, i za moje fiksne ideje koje bi mu ponekad prenosila i usred noći. On je važna karika na mom albumu. Ali voljela bih da mi album bude produciran s raznih strana. Trenutno smo u fazi pronalaženja zvuka i polako napredujemo. Sada smo negdje na sredini, ali odgovara mi ovakav sporiji tempo jer puno učim usput. Želja mi je jednog dana sama si producirati kompletno cijeli album. Znači sve napraviti - napisati, odsvirati, otpjevati, producirati ...

S obzirom na to da imaš tako veliku ulogu u radu na albumu, pribojavaš li se  pomalo kritika koje ćeš možda dobiti?

Ne bih rekla da se pribojavam ... Nego, nisam na sceni dvadeset godina, a neki se glazbenici tek nakon dugo vremena odluče na ovako nešto. Ja sam to već s prvim singlom napravila, ali imam iza sebe ljude koji me podržavaju i vjeruju u to što radim. Voljela bih da i ljudi to prihvate, a sada ćemo dalje vidjeti što će biti.

Ako nitko drugi, Međimurci će definitivno stati iza tebe.

Ja se nadam. Do sad su uvijek bili. Moram još jednom zahvaliti svima koji su glasovali za mene u showu i što su navijali za mene i podržavali me. Nadam se da ću jednog dana dobiti priliku svima zahvaliti.

Kako postaješ sve popularnijom, i ti imaš neku odgovornost prema mlađim naraštajima. Sigurno ćeš biti uzor mnogim djevojčicama koje sanjaju jednog dana pjevati na pozornici.

Ja sam još mlada, zapravo još uvijek sam i sama dijete. Ne znam bih li već sada mogla biti uzor, ali ja uvijek apeliram na sve da budu svoji, da budu kreativni, jer svatko ima neki talent u sebi. Zbilja sam počašćena time da bi netko htio biti imalo kao ja, ali mislim da bi svaki čovjek trebao biti svoj.  

Ove godine nastupaš na Dori. Kojom se pjesmom predstavljaš?

Nastupam s pjesmom 'Sada osjećam to' za koju je Alan Crnković napisao glazbu, a Alen Orlović tekst. Producirao ju je Robert Funčić. To je malo drugačija pjesma, u njoj se osjeća snažan utjecaj sedamdesetih, razdoblje u glazbi koje obožavam. Ima pomalo bossa nova, latino izričaja i podsjeća na James Bond filmove iz sedamdesetih. I scenski nastup će biti jako zanimljiv, kao i styling, za što je zaslužan Angel koji me oblači.

Koja je razlika kada pjevaš svoju pjesmu, svoje emocije, i kada pjevaš tuđe?

Interesantno pitanje. U svojoj pjesmi zapravo ne mogu kontrolirati emocije, suza može poteći lakše nego kad pjevam tuđu. To ovisi o pjesmi. Recimo, kada sam pjevala 'Ima jedan svijet', nekoliko me puta ganula. No, ipak puno snažnije proživljavam svoje autorske pjesme.

Što radiš kada ne pjevaš? Kako izgleda tvoj tipičan dan?

Od kad mi je izašao singl, izgleda otprilike ovako: probudim se oko 8 jer mi zvoni mobitel i zove me ili neki novinar ili Dallas ili prijatelj ili netko iz obitelji. Stalno mi mobitel zvoni. Onda su ujutro na redu intervjui, snimanja i slikanja. Nakon toga idem u Dallas rješavati stvari, pa nakon toga na faks na predavanja ili konzultacije. Navečer, kad stignem kući, onda sam jako kreativna. Obavezno sjednem za klavir i sviram.

Bi li išta mijenjala u svojim glazbenim koracima do sada?

Razmišljala sam o tome. O tome bih li otpjevala neke druge pjesme na HTZ-u, pogotovo jer su pokudili moj izbor pjesme 'Vino i gitare', koja je meni jako draga pjesma i volim je pjevati. Ali ne bih ništa mijenjala jer smatram da nas svako iskustvo, i dobro i loše, formira. Ne bih bila danas to što jesam da nisam radila i pogreške i dobre stvari. Trebalo je biti tako.

Rekla si da je pjesma jako osobna. Koliko si spremna ići daleko u tom smislu, odnosno koliko si spremna dati sebe u pjesme i publici?

Mi glazbenici imamo mogućnost predstaviti se točno onoliko koliko želimo javnosti. Publika i te kako osjeća koliko smo dali sebe, kada slušaju glazbu atmosfera se osjeća, čuje se duša te osobe. Ja se nadam da sam i ja u tome uspjela, da mogu dati neki određeni osjećaj koji je iskren. Iskrena sam osoba i jako emocionalna i mislim da se to osjeća u mojim pjesmama. Ja apeliram na sve slušatelje da slušaju pjesme, a ne glasine. Da slušaju duh u pjesmama, jer smo zapravo to mi glazbenici.

Imala si do sad priliku upoznati mnoge naše poznate glazbenike. Tko te najviše impresionirao?

Volim jake žene sa stavom, jer ima osjećaj da se ženama, pogotovo u Hrvatskoj, još uvijek teže prašta. Uspjeh žene je teže prihvatljiv od muškog, a mi radimo jednako toliko, pa zašto ne bi i naš rad bio jednako vrjednovan? Zato mi se sviđa Vanna koja dođe na pozornicu i vlada njome. Tu su i Nina Badrić koja je divna iznutra i izvana, Jelena Radan koja je pojava, Ivana Kindl koja ima snažan glas ... Te me žene impresioniraju. Od glazbenika cijenim i Dinu Dvornika i žalim što nisam imala priliku upoznati ga. On je bio potpuni genijalac i fascinira me njegova glazba.

izvor: Međimurske novine